Isus je naš učitelj, prijatelj i vođa.

Isus je naš učitelj, prijatelj i vođa, i zasigurno nam je stalo kako nas on zove. Možda nas zanima i s kojim naglaskom, bojom glasa, ljepotom izričaja. Ivan nam svjedoči da mi za Isusa nismo masa, nismo broj, nego smo osoba koju on pozna i poziva po imenu. Sve nas po imenu pozna i zove. Upravo kao pastir koji pozna svaku svoju ovcu. Mi za njega nismo „ej ti, on, ona, nju“ nego smo osoba koju poziva s imenom kojega smo dobili u času rođenja i krštenja. Isus je stavio svoju ruku na nas u času rođenja i času krštenja i time potvrdio ime koje smo dobili od roditelja. Roditeljska je ovlast dati ime, a Bog ga Otac, Isus Krist i Duh Sveti potvrđuje, prihvaća posvećuje, zato je sastavni dio krštenja izgovoriti ime. Bog nas je prihvatio i pozna nas po imenu. Bilo bi dobro da se i mi osvrćemo prema Bogu s tom sviješću te da mu se uvijek odazovemo kada nas On zove. Kako, gdje i kada nas Bog zove? Bog nas zove u našoj svijesti, misli, savjesti, djelu, životu, na ulici, u domu, na radnom mjestu, u crkvi, danju noću, u dobru i zlu, u grijehu i milosti, i bilo gdje. Neće nas ostaviti. Neće nas napustiti. Neka nam se ne dogodi da se Bogu ne odazovemo.